°C 15

Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom

19.11.2018.

Ivana Ćurić

Kako se jedna Kirgistanka snašla u svojoj goričkoj svakodnevici, s čime se sve u životu i svom radu susrela humanitarka Dalija Zubek, kako žive beskućnici i što je sve prošao Mile Mrvalj, predsjednik Udruge Fajter, te što o nogometu i životu u Gorici kažu nogometaši Lukasz Zwolinski, Giorgio Mchedlishvili i Matija Dvorneković, saznali su svi znatiželjni posjetitelji prve Žive knjižnice u našem gradu.

Jedinstveni događaj organizirali su članovi Goričkog kluba mladih zadovoljni odazivom za prvi put.

-Okupili smo se na eventu kojim obilježavamo Međunarodni dan tolerancije. Ideja je bila da četvero ljudi sa zanimljivim pričama, poslovima i slično, ispričaju drugima nešto o sebi. Grupe se svakih 15 minuta izmijenjaju kod drugog govornika i tako jedni druge mogu nešto pitati i nešto novo naučiti-rekla nam je Lucija Lamešić iz GKM-a.



Raznoliki govornici imali su i raznoliku publiku različitih profila koji su s pažnjom slušali njihove životne priče i pitali ih sve što ih je zanimalo.

 

Promjenila vjeru, jezik i državu

Jedna od gostiju prve Žive knjižnice u našem gradu je gospođa Zamira Djumashalieva, Kirgistanka iz mjesta Sheker koju je ljubav dovela u Veliku Goricu prije deset godina.

-Odrasla sam u velikoj obitelji, bilo nas je desetero, mama je inače iz Kazahstana, a tata iz Kirgistana, tada je naša zemlja još bila dio SSSR-a. Najljepša uspomena na djetinjstvo mi je vrijeme provedeno u planinama i spavali u šatorima koje koriste nomadi tzv. "jurtama"-prisjetila se gospođa Zamira priznavši kako se u Hrvatskoj navikava na izlete u planinama i prirodi, za razliku od vremena kada je cijelo vrijeme prirodom bila okružena.



Nakon škole studirala je kirgiski jezik i književnost, a potom je isti jezik predavala studentima koji studiraju međunarodno pravo i međunarodne odnose. Potom je i sama završila međunarodno pravo, a onda upoznala budućeg muža-Hrvata iz Zagreba.

-Sve je počelo kada sam 2005. godine pristupila Bahai vjeri, tada nisam znala za Hrvatsku sam srela Bahai vjeru kojoj sam pristupila, tu su me upoznali s budućim suprugom 2008. godine, i on me pozvao u Hrvatsku koju sam prvi put posjetila iste te godine. Uskoro smo se vjenčali, živimo u Velikoj Gorici i imamo troje djece, tako da sam sad full time uposlena oko djece-kaže kod smiješak gospođa Zamira.

Prelazak na drugu vjeru i ženidba za muža iz druge zemlje nije lako pao njenim najbližima, pa je i sama doživjela nedostatak tolerancije od dragih osoba.

-Rođena sam u muslimanskoj obitelji i bilo je napeto jer sam sada druge vjere i imam muža druge vjere, i tu je trebalo puno strpljivosti i ljubavi. Boljelo me u srcu kad je brat s kojima sam bila jako bliska, postao otuđeniji od mene, ali razumijem ga jer nije to očekivao-kaže Zamira.

Učenje hrvatskog lakše je uz dobre susjede

Susret s hrvatskom kulturom i ovdašnjim načinom življenja nije bio lak, no učenje novog jezika uvelike su joj pomogli dragi i dobri susjedi iz Velike Gorice.

-Srećom imam dobre susjede koji su uvijek imali razumijevanja i polako razgovarali da ih mogu razumjeti. Dobro sam znala ruski i ukrajinski, pa mi je to pomagalo u svladavanju hrvatskog jezika, puno sam naučila slušajući radio ili televiziju, ali kad bi netko pričao glasno i brzo teže mi je bilo shvatiti o čemu se radi. Sada se puno družim, imam ovdje prijatelje i uz pomoć svog sina koji je krenuo u školu još više učim hrvatski-kaže Kirgistanka s goričkom adresom kojoj je u promjeni klime najteže pala vlaga u zraku. Dok je u Kirgistanu 40 stupnjeva za nju "ugodno vruće", u Hrvatskoj zbog vlage ljeti je bilo teže spavati.



-Puno je lijepih stvari u hrvatskoj kulturi, ljudi su topli, vole druženja, kod nas se pije čaj, ovdje kava, obično su drugi bili otvoreni kad su čuli odakle sam, ima ljudi koji žele pomoći. Na hranu mi se bilo teško prilagoditi, nisam mogla jesti meso, jer u mesu koje smo jeli u planinama nema ničeg umjetnog pa je to bila velika razlika-prisjeća se gđa Zamira. Ističe kako je prošla puno tog au životu, dobrog i lošeg, no od svih izazova najveći joj je odgoj djece kojoj je posvećena, dok život u Gorici smatra jako lijepim.

-Sviđa mi se ovdje u Gorici, kao grad ima jako puno potencijala, puno je mladih ljudi i mladih obitelji i blizu je Zagreba, treba samo aktivirati taj potencijal-zaključila je u naših 15 minuta razgovara Žive knjižnice.

Galerija slika

Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom Kad se planine Kirgistana zamijene s ravnom Goricom